Natjecanje u Victoriji (Canada)
Ja sam Ante Selak. Idem u drugi razred glazbene škole u Makarskoj, i sviram harmoniku.
Dobio sam priliku da idem na natjecanje u grad Victoriu. Ona se nalazi u državi Canadi. Moja mama i ja otišli smo u Zagreb nekoliko dana prije puta gdje smo se sreli sa mojim profesorom Daliborom Boljunom i vježbali program za Canadu. Nakon tri dana došlo je vrijeme za polazak. Već na aerodromu mi je bilo teško jer moja mama nije išla sa nama, ali me profesor smirio i sve je bilo dobro.
Avionom smo letjeli čak 11sati, i to je za mene bilo novo iskustvo i pravo uzbuđenje. Bili smo smješteni kod njegovih prijatelja Aleksandra i Jelene, i njihove djece Alekseja i Anje.
Tog dana kada smo došli mogli smo se i igrati, ali odmah sutra, nakon jutarnjeg prosviravanja otišli smo u crkvu u kojoj se održavalo natjecanje. Sa mnom se natjecao i moj prijatelj Aleksej, te drugi mali harmonikaši iz Canade, Amerike, Finske…a profesoru je posebno bila zanimljiva mala crnkinja. Kada sam završio svoj nastup profesor mi je rekao da sam pobijedio, ali mu ja nisam vjerovao. Uvečer sam saznao da me profesor nije slagao i bio sam jako sretan, i morao sam nastupiti na koncertu pobjednika pred puno publike.
Drugim danima bili smo na mnogo koncerata. Bilo je bendova, orkestara i odličnih solo točki.
Upoznao sam i Rebeccu. Ona je Jelenina učenica, a posebno mi je bilo zanimljivo što ima nastavu samo preko Skype-a, jer ona živi jako daleko.
Posljednjeg dana prije povratka sa svojim domaćinima šetali smo centrom grada, razgledavali parkove, te se slikali uz Pacifički ocean. Bio sam jako tužan što idemo nazad ali izdržao sam kada sam vidio mamu i svoje rodice koje su me dočekale na aerodromu u Zagrebu i čestitale mi za uspjeh a ja sam nisam ispuštao pehar iz ruke.
Sljedećih nekoliko dana posjetili su nas razni novinari sa RTL-a, NoveTV, 24sata, i sa mnom napravile intervju.
Nikad neću zaboraviti Canadu i sve ljude koji su bili dio tog predivnog putovanja.
Ante Selak