Od kada je krajina primorska i Makarska ukraj sinja mora…

…pjevao je nekad davno, uz junačke gusle javorove, starac Milovan. Time je on potvrdio istinu da pjesma i svirka, dakle vokalna i instrumentalna umjetnost živi na ovom tlu stoljećima i prenaša se s koljena na koljeno, iz generacije u generaciju.

U ovom legendarnom Podbiokovlju, u kojem je vjekovima trajala borba između dobra i zla, ljudi su se uvijek držali uspravno, čak i onda kada im je bilo najteže. Glazba im je tada dolazila kao melem na rane, ona ih je bodrila da ustraju, s njom su se zajedno patili i radovali, gledajući uvijek naprijed i koračajući hrabro prema suncu slobode. A put do toga žarko željenog sunca osvjetljivali su od davnina velikani Makarske i njenog primorja – od Andrije Kačića Miošića i Stjepana Ivičevića, preko Kažimira Ljubića i Mihovila Pavlinovića do fra Ivana i dr. Ilije Despota.

Dug je bio put od gusala javorovih i «Pismarice» starca Milovana, preko Javne muzikalne družine iz trećeg desetljeća prve polovine prošlog stoljeća te od naše Gradske glazbe do Osnovne glazbene škole.

Glazba je tako bila i ostala sastavni dio našeg života, ona ga je uljepšavala i obogaćivala, uzvisivala i oplemenjivala. Ljubav prema njoj zbližava srca naša i motivira nas da, ovim najrazumnijim jezikom svijeta, izrazimo uvijek nanovo radost životu pjevajući himnu njegovim ljepotama.